Prota i narodni tribun.

Zaovine, 1844 – Rim, 1917
Prota, narodni tribun. Odrastao je u svešteničkoj porodici, bogosloviju je završio u Beogradu. Kao osamnaestogodišnjak učestvovao je u borbama kada su Turci bombardovali Beograd 1862 godine. Pored svešteničkog poziva, bavio se politikom, u kojoj je ostao do kraja života. Njegov ideal je bio sloboda srpskog naroda i čvrsto utemeljenje države Srbije. Političku delatnost vezivao je za Radikalnu stranku od njenog nastanka. Kada je 1875.godine buknuo hercegovački ustanak (Nevesinjska puška), držao je vatrene govore, mobilisao ljude u dobrovoljačke čete i slao ih u Hercegovinu. Za hrabrost u Srpsko-turskom ratu 1876-1878. godine dva puta je odlikovan. Na izborima za Narodnu skupštinu 1878. godine izabran je za poslanika.
Kao jednog od prvaka radikalne stranke i vatrenog pobornika prava narodnih masa vlast ga je hapsila, proganjala i zlostavljala. Zbog toga je 1887. godine pobegao u Crnu Goru, a odatle u Carigrad. Pomilovan je 1889. godine i vratio se u Užice, u kome je doživeo sve počasti narodnog borca. Optužen da je učestvovao u zaveri protiv kralja i pripremi atentata 1899. godine osuđen je na 20 godina robije u okovima. Robiju je izdržavao u Beogradskoj tvrđavi, a onda je 1901. godine pomilovan.
I posle dolaska Karađorđevića na vlast nastavio je da se bori za svoju viziju Srbije u Narodnoj skupštini. Povodom aneksije Bosne i Hercegovine držao je govore, nabavljao oružje, pripremao narod za rat koji je video kao izvesnost. I sam je učestvovao u borbama na Javoru 1912. godine. Iako već bolestan i iscrpljen, povukao se sa vojskom preko Albanije, odatle je otišao za Italiju, u Rim, gde je umro 1917. godine. Njegovi posmrtni ostaci preneti su u Srbiju i uz najveće državne počasti sahranjen je u Užicu 1926. godine. O njemu su ostale u narodu mnoge anegdote, priče i pesme.