Bajina Bašta je naseljena neprekidno poslednjih 7000 godina. Najstarije dosada poznato naselje potiče iz perioda Starčevačke kulture ranog neolita. Naselje je u nauci poznato kao Kremenilo i nalazi se u današnjoj Višesavi udaljeno 2.5 km od samoga centra Bajine Bašte. Stanovnici su se bavili pretežno zemljoradnjom o čemu svedoče ornamenti pronađeni na grnčariji ali i stočarstvom. Iskopavanja tokom 60-tih godina XX veka pokazala su kontinuitet naselja kroz čitav neolit sve do samog prelaza u metalno doba.
Iz eneolita, odnosno prelaznog doba od neolita ka metalnom dobu, potiče naselje Jovin breg čija grnačarija nam otkriva komunikacijske veze ovog naselja sa stanovnicima Panonije. Deo arheoloških nalaza iz Kremenila i Jovinog brega danas je izloženo u hodniku OŠ ’’Rajak Pavićević’’ u Bajinoj Bašti.
Ostaci srednjovekovnog zamka Solotnika, crkva brvnara u Dubu, nemanjićki manastir Rača iz XIII veka i nadgrobni kameni spomenici stećci koji se nalaze na UNESCO listi samo su deo bogate srpske kulturne baštine koja se nalazi na teritoriji opštine Bajina Bašta. Kao moderno gradsko naselje, Bajina Bašta nastaje sredinom XIX veka kada knez Aleksandar Karađorđević 12. jula 1858. godine izdaje akt o proglašenju ovog mesta za varošicu.
Postoji više legendi o nastanku imena Bajine Bašte. Ono što je nesporno je da se ime gradića u srcu Podrinja vezuje za bašte koje su od davnina krasile dolinu između planine Tare i reke Drine.
Prva ime grada u podnožju planine Tare i zagrljaju reke Drine vezuje za znamenitog srpskog hajdučkog harambašu i viteza Baju Pivljanina čije ime je duboko urezano u narodno predanje, po kome su naziv dobili mnogi toponimi na prostoru srpskih zemalja, a povest ga je zabeležila kao istaknutu istorijsku ličnost XVII veka. Baja Nikolića Pivljanina ovekovečio je i veliki Njegoš u „Gorskom Vijencu“, a njegovo ime je deo kako istorije tako i usmene i pisane književnosti, mita i legende. Činjenica je da je najveći broj stanovništva Bajine Bašte starinom poreklom sa prostora Crne Gore, Brda i Hercegovine gde je ime ovog junaka bilo posebno jako utisnuto u narodnu svest kao simbol otpora Turcima i srpske borbe za slobodu dok je i on sam u borbama i ratnim pohodima dolazio sve do Drine. Iako precizno nije utvrđeno gde su završili potomci ovog junaka u nekoliko dokumenata pominje se njihovo preseljenje u užički kraj tako da postoji mogućnost da je i na taj način ime junaka proslavljenog u borbama sa osmanlijama vezano za ovu oblast u vremenu oslobođenja od vekovnog zavojevača. Za Baju Pivljanina i naziv opštine u srcu Podrinja je vezana i zanimljivost da Bajina Bašta nosi naziv po njemu, a susedna opština Ljubovija po begu Ljuboviću, a sukob znamenitog srpskog viteza i turskog bega opevan u jednoj od najpoznatijih srpskih epskih pesama „Bajo Pivljanin i beg Ljubović“. To je i najčešće izvođena guslarska pesma o čuvenom hajdučkom vođi po kome Bašta nosi naziv.
Druga legenda kaže da je na prostoru današnjeg centra grada, uz reku Pilicu, u davna vremena veleposednik po imenu Baja imao velike bašte i voćnjake i da je taj deo mesta poneo naziv po tome. Formiranjem sreskog središta naziv za centar mesta se proširio na grad i kasnije na celu ovu podrinsku opštinu.
Treće objašnjenje ima u vidu klimatske osobine ovog kraja, naime blaga i mirna klima pogoduje mnogim vrstama voća i povrća koje ovde divno uspevaju, te tako i badem koji se u Crnoj Gori i Dalmaciji zvao i „bajam“. Tako se premetanjem reči došlo do oblika „bajin“.
Četvrta varijanta o nastanku imena je od „bajne lepote“, pa bi Bajina Bašta ime dobila po zanosnom pejzažu ili opojnim vrtovima i voćnjacima koji vekovima krase dolinu Drine u ovom kraju.
Sve ove legende i priče o nastanku imena bajnog grada daju samo još jednu kockicu u savršenoj slagalici prirodnih lepota, kulturno-istorijskog nasleđa, istorijskih činjenica, narodnih mitova i predanja koje Bajinu Baštu čine atraktivnom turističkom destinacijom i mestom za idealan i sadržajan odmor u svako doba godine.
KRATAK VODIČ KROZ ISTORIJU
